Zimic Hanka

Posjetio sam Sulju kada je izašao iz bolnice. Nisam mu govorio da ću pripremati ovaj prilog, da ga ne opterećujem. Prilog sam pripremio sa Hankom i unucima koji su kod nje. Očekivao sam mnogo gore stanje. Kako to uvijek biva, u svakoj nesreći ima sreće. Ovom prilikom sreća se zove Hanka, koja je neočekivano prisebna i hrabra.



Žao mi je a i stid me je, kao i svih ljudi sa našeg kraja, za ono što se desilo Sulji.



Sve obaveze vodjenja domaćinstva su sada pale na Hanku. Koliko sam vidio obavlja to uspješno. Najbolji razgovor su joj unučadi.



Unučadi najviše vole da sa nenom beru jagode. A ima ih dosta.



Razgovarao sam sa Hankom obilazeći lijepo uređeno dvorište. Unučadi se nisu od nje odvajala.



Nije se Hanka ni našto žalila. Rekla mi je da može obavljati sve poslove. Uvijek se vraćala na Suljinu nesreću ili sreću da je ostao živ. Pokazivala mi je sve što je Suljo uradio. Posebno je isticala njegovu pažnju prema unučadima.



[size=18]Hrabra je Hanka. Neobično vrijedna i prisebna. Čini dosta da ovu tragediju što lakše prebrode njena djeca i unuci.
Ohrabren sam Hankinom prisebnošću. Znajući koliko je vrijedna, nadam se da će se ova nevjerovatna tragedija, koja je zadesila njenu porodicu dobro prebroditi.