Pismo studentice roditeljima

Dragi mama i tata,

Otkako sam došla u Zagreb studirati, sam se ulijenila u pisanju i žao mi je da vam nisam već i prije pisala. Imam puno novosti. Predlažem vam, da lijepo sjednete prije nego nastavite s čitanjem. Ne smijete čitati dok ne sjednete, u redu?

Ovdje mi je lijepo. Fraktura lubanje koju sam imala, kad sam skočila kroz prozor sobe, jer je izbio požar, se je zacijelila. Samo sam dva tjedna bila u bolnici i sada već dobro vidim, glavobolje imam samo povremeno. sreća, da je moj skok kroz prozor vidio dežurni na obližnjoj benzinskoj pumpi i odmah je pozvao liječnike i vatrogasce.

Bio je vrlo ljubazan i posjetio me je u bolnici. Po povratku iz bolnice nisam imala kamo otići (soba je bila potpuno izgorjela), pa me je pozvao k sebi. To je vrlo prijatna soba, iako je u podrumu. On je vrlo dobar momak i nas dvoje smo se ubrzo zaljubili i planiramo vjenčanje. Datuma još nismo odredili, iako bi vjenčanje bilo prije nego se bude vidjelo, da sam trudna. Da dragi roditelji, trudna sam.

Znam koliko želite, da imate unuke i njima darujete istu pažnju i ljubav kao što ste je meni, kad sam bila dijete. Datum vjenčanja još nismo odredili, jer nismo mogli obaviti predženidbene krvne pretrage radi nekakve infekcije, koju ima moj dragi, pa sam je i ja dobila od njega.

Znam, da ćete mojeg momka primiti u obitelj s otvorenim rukama. Iako nije školovan, je vrlo ambiciozan. Unatoč tome, da nije bijelac i da je muslimanske vjere znam, da vaša uvijek izražena strpljivost neće dozvoliti, da bi vam to smetalo.

Eto, sada, kad ste saznali sve te novosti, mogu vas utješiti, da nije bilo nikakvog požara, frakture lubanje, nisam bila u bolnici, niti nisam noseća, niti imam aids, niti momka uopće.

Istina je, da sam pala na ispitu iz matematike i fizike i morat ću ponavljati godinu. željela sam samo, da bi činjenice vidjeli u pravom svjetlu.

vaša draga kći