MUDERRISOVE HUTBE

ČUVAJMO NAŠ JEZIK 1,

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

ČUVAJMO NAŠ JEZIK- hutba 1.

Braćo i sestre u islamu! Danas 02. džumade-l-uhra 1429.h., što odgovara 06. junu 2008. godine po Isau a.s., hutbu sam naslovio sa “Čuvajmo naš jezik”. Smatram da je tema za koju sam se opredijelio vrijedna naše zajedničke pažnje, u nadi da ćemo se inša-Allah o nju okoristiti i iz naše prakse izbaciti sve ono što je po islamu zabranjeno ili pokuđeno, a usvojiti sve ono što je dobro i dozvoljeno.

Kaže Allah, dž.š., u 70. i 71. ajetu Sure Al-Ahzab:
"يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا"
(70)
"يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا"
(71)
(سورة الأحزاب: 70-71)
"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!"(70) "On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio."(71)
(Suretu Al-Ahzab: 70-71)

Uvažena braćo i sestre, prema citiranim ajetima, kao pripadnici ummeta smo dužni da se samo Uzvišenog Allaha bojimo i da uvijek govorimo istinu. Oni koji budu tako postupali imaće nagradu i oprost, a to bi trebao da bude naš zajednički cilj.
Postavimo sebi pitanje: Jesmo li iskreni u našem vjerovanju i našem govoru i kakva je to naša međusobna komunikacija? Ima li u našem govoru onoga što bi se moglo svrstati u bolesti jezika i želimo li se liječiti i potpuno oslobađati od toga?
Jezik je jedan od ljudskih organa, koji ima svoju veliku zadaću i emanet i koji čovjeka može uvesti u džennete ili vatru. On je počašćen u odnosu na druge organe, da odmah poslije srca svjedoči Jednoću Stvoritelja i da poziva na dobro. Jezik je velika Allahova, dž.š., blagodat i on je organ koji kao i ostali organi treba da zahvaljuje svome Gospodaru. On je sredstvo za komuniciranje među ljudima i bez obzira na njegovu neznatnu veličinu, on ima veliku i plemenitu funkciju. Jezik kao i drugi ljudski organi može da oboli, a jedna od bolesti jezika je «govor o onome što nas se ne tiče”, u što na prvom mjestu spada ogovaranje.

Ogovaranje je jedna od najvećih bolesti današnjice. Ovaj grijeh je uzeo velikog maha i najveća je duševna bolest, pa je pored toga postao uobičajenom praksom velikog broja ljudi. Ogovaranje je akutna bolest kojoj pribjegavaju samo slabići i izdajnici i ono se širi onda kada oslabi iman kod ljudi i kada nestane međusobnog povjerenja i poštivanja. Ono je otvoreni atak na čast vjernika, a mi kao muslimani smo dužni da čuvamo čast jedni drugima. Ono je sramni grijeh spram pojedinaca i zajednice i njega odbijaju sve čiste i plemenite duše.

Allah, dž.š., u 12. ajetu Sure El-Hudžurat zabranjuje troje:
"يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيراً مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضاً أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتاً فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ"
(سورة الحجرات: 12)
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja; neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha! Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je."
(Suretu Al-Hudžurat: 12)

Braćo i sestre! Citirani ajet nam zabranjuje međusobna neosnovana sumnjičenja, uhođenja (špijuniranja) i ogovaranje.
Prva zabrana (sumnjičenja) se odnosi na naše misli (mozak), druga (špijuniranje) na naše korake, oči i uši, dok se treća zabrana (gibet – ogovaranje) odnosi na jezik.
Ovoj posljednjoj zabrani i grijehu citirani Kur’anski ajet posvećuje posebnu pažnju, pa ogovaranje poredi sa "jedenjem mesa svoga mrtvoga brata", jer kada nekoga ogovaramo, taj nije u mogućnosti da se brani i njegov položaj je položaj mrtvoga i bespomoćnog brata.
Oni koji ne kontrolišu svoj jezik, dovode se u poziciju da ih on ponižava i da postane igračka u šejtanovim rukama. Jezik može sačuvati samo onaj koji se pridržava Allahovog, dž.š., Zakona i mu’min svoj jezik ne upotrebljava osim u ono što će mu koristiti na obadva svijeta.
Braćo i sestre, mnoga naša sijela su protkana ogovaranjem ili bolje reći, glavni njihov sadržaj je ogovaranje. Zbog ogovaranja se ljudi sastaju, jedni druge obilaze ili jedni druge dočekuju.
Onaj ko sačuva svoj jezik, biće spašen i on utire put do dženneta. Onaj ko ga ne kontroliše i govori što hoće, propašće i on će ga odvesti u vatru.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.:
َنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مِنْ حُسْنِ إِسْلَامِ الْمَرْءِ، تَرْكُهُ مَا لَا يَعْنِيهِ"
(الترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče.” (Tirmizija)
U drugoj predaji stoji:
وعَنْ سَهْلِ بْنِ سَعْدٍ رضي الله عنه، أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَنْ يَضْمَنُ لِي مَا بَيْنَ لَحْيَيْهِ وَمَا بَيْنَ رِجْلَيْهِ، أَضْمَنُ لَهُ الْجَنَّةَ"
(البخاري)
Prenosi Sehl ibn Sa’d, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko mi garantuje za ono što mu je između dvije vilice i ono što mu je između nogu, garantujem mu džennet.”
(Buharija)
Kaže Ed-Davudi da se pod "onim što je između dvije vilice (brade)", podrazumijevaju usta, kojima: govori, jede i pije.
Kaže Ibn Betal:
“Hadis ukazuje da najviše belaja čovjeku na dunjaluku donose usta i spolni organ, pa ko ih sačuva zla, on se sačuvao najvećeg zla.

Poslanik, s.a.v.s., nas podučava u slijedećoj predaji, koji je musliman najbolji:
عَنْ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا يَقُولُ: "إِنَّ رَجُلًا سَأَلَ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "أَيُّ الْمُسْلِمِينَ خَيْرٌ؟" فَقَالَ: "مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ."
(مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., da je čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s.,:
«Koji je musliman najbolji?» Odgovorio je: «Onaj od čijeg jezika i ruku su sačuvani drugi muslimani.»
(Muslim)

Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Tirmizija savjetuje ashaba Ukbu ibn Amira, r.a.:
وعَنْ عُقْبَةَ بْنِ عَامِرٍ رضي الله عنه قَالَ: "قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ، مَا النَّجَاةُ؟" قَالَ: "أَمْسِكْ عَلَيْكَ لِسَانَكَ، وَلْيَسَعْكَ بَيْتُكَ، وَابْكِ عَلَى خَطِيئَتِكَ"
(الترمذي)
Prenosi Ukbe ibn Amir, r.a., da je upitao Poslanika, s.a.v.s.:
“U čemu je spas?” Reče: “Čuvaj svoj jezik, pa će ti kuća biti prostrana i rasplači se zbog grijeha koji učiniš!”
(Tirmizija)

Kako je sadržajan i snažan savjet Poslanika, s.a.v.s., u kojem preopručuje čuvanje jezika, a onaj ko bude tako radio, on će imati rahatluka i širine u svojoj kući.
Mi braćo i sestre kao da živimo ovaj hadis Poslanika, s.a.v.s., na jedna drugi način, a to je "da oni koji čuvaju svoj jezik imaju prostranu kuću u smislu da ga drugi slabo obilaze, iz razloga što prilikom njegova obilaska nedostaje ogovaranja."
I u skladu sa citiranim hadisom, zaplačimo zbog učinjenog grijeha i iskreno odlučimo da mu se više nećemo vraćati! Kada bi današnji muslimani plakali zbog grijeha koje čine, trebali bi neprekidno plakati, pa i kada spavaju!!!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji čuvaju svoje jezike od ružna govora i preporučujmo i drugima da to čine! Što više spominjimo Allaha, dž.š., i pozivajmo ljude u islam, lijepim riječima i postupcima, kako bi zaslužili dobro obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, sačuvaj naše jezike od ružna govora, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga Imena, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 02. džumade-l-uhra 1429.h.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
06. juni 2008. godine
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Es-selamu alejkum.

Uvazeni brate / sestro,

javljam vam se iz Meke, gdje sam na poziv Ministarstva hadza dosao u

drustvu sefa Ureda za hadz Rijaseta IZ-e u BiH, u okviru priprema za

predstojeci hadz. To je razlog sto ce vam moja redovna hutba ovoga

puta izostati, a ja cu insa-Allah imati priliku da sutra slusam hutbu

hatiba dzamije Muhammeda, s.a.v.s., u Medini.

Molim Allaha, dz.s., da sve vas pocasti dolaskom na ova casna mjesta,

da nam Allah, dz.s., sacuva nasu Bosnu i Hercegovinu i ucini je

zemljom sigurnog i prosperitetnog zivota za sve one koji je kao takvu

zasluzuju, da uputi nase potomke i ucini ih casnim nosiocima islama i

cuvarima Bosne i Hercegovine, da nam oprosti grijehe i uvede nas u

dzennete u drustvu sa poslanicima, sehidima i dobrim ljudima!

Muderris.

بسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

U SUSRET RAMAZANU 1429.h. / 2008. g.


Braćo i sestre, u islamu! Danas 27. ša'bana 1429. godine po hidžri, što odgovara 29. avgustu 2008. godine, hutbu sam naslovio sa «U susret ramazanu 1429.h. / 2008.g.». Tema za koju sam se opredijelio je sama po sebi nametnuta, obzirom da sa akšamom i teravih-namazom u nedjelju uveče uz Allahovu, dž.š., pomoć ulazimo u mubarek mjesec ramazan, mjesec: Allahove, dž.š., neizmjerne milosti, mjesec Kur'ana, Noći Kadra koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, bitke na Bedru, oslobađanja Meke i drugih značajnih događaja iz historije islama, mjesec međusobne solidarnosti, mjesec iftara i sehura, mjesec pojačanog ibadeta i raznih ljepota koje ga krase.

Kaže Allah, dž.š., u 183. ajetu Sure El-Bekare:

"يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ" (سورة البقرة: 183)

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (Suretu El-Bekare: 183)

Citiranim ajetom Allah, dž.š., naređuje ummetu Muhammeda, s.a.v.s., post, koji je bio naređen i prošlim narodima, a cilj posta je bogobojaznost. Neka zbog toga predstojeći ramazan bude mjesecom naše iskrene bogobojaznosti i odluke da sve što radimo činimo samo u Allahovo, dž.š., ime i radi postizanja Njegova zadovoljstva!

Dalje Allah, dž.š., u 184. ajetu Sure El-Bekare nastavlja:

"أَيَّاماً مَّعْدُودَاتٍ فَمَن كَانَ مِنكُم مَّرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ فِدْيَةٌ طَعَامُ مِسْكِينٍ فَمَن تَطَوَّعَ خَيْراً فَهُوَ خَيْرٌ لَّهُ وَأَن تَصُومُواْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ" (سورة البقرة: 184)

"I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite." (Suretu El-Bekare: 184)

U početku islama post je bio propisan po tri dana, u svakom mjesecu, da bi se taj propis potom derogiralo i zamijenio postom mjeseca ramazana.

Rekao je Muaz ibn Mes'ud, r.a.,: "Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha, a.s., sve dok to Allah, dž.š., nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: “Kada neko klanja večernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, piće i žene, do istog vremena."

Slijedeći ajet Sure El-Bekare govori o tome da je u mjesecu ramazanu počela objava Kur'ana, a zatim Allah, dž.š., ponovo naređuje post, te da oni koji su bolesni ili na putu naposte propuštene dane. Ajet završava riječima da Allah, dž.š., vjernicima želi olakšati, a ne otežati...

Nakon ova tri ajeta u kojima se govori o propisima posta, u 186. ajetu se govori o primanju dove onoga koji se obrati Allahu, dž.š., da bi već u slijedećem ajetu ponovo govorio o propisima vezanim za post. Smještanje ovog ajeta u ovaj kontekst daje poruku da je dova pogotovo u ramazanu kabul. To je ujedno poziv za vjernike da se iskreno obraćaju svome Gospodaru i da se nadaju Njegovoj pomoći.

"وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِي إِذَا دَعَانِي فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ" (سورة البقرة:186)

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi onoga koji čini dovu, kada Mi se obrati. Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu!" (Suretu El-Bekare: 186)

Muhammed, s.a.v.s., u hadisu spominje trojicu ljudi, kojima se dova ne odbija, a jedan od njih je i postač dok se ne iftari:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "ثَلَاثَةٌ لَا تُرَدُّ دَعْوَتُهُمُ: الصَّائِمُ حَتَّى يُفْطِرَ وَالْإِمَامُ الْعَادِلُ وَدَعْوَةُ الْمَظْلُومِ يَرْفَعُهَا اللَّهُ فَوْقَ الْغَمَامِ وَيَفْتَحُ لَهَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ وَيَقُولُ الرَّبُّ: "وَعِزَّتِي لَأَنْصُرَنَّكِ وَلَوْ بَعْدَ حِينٍ." (ترمذي)

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: »Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu (onome kome se čini nepravda). Nju Allah uzdiže iznad oblaka i otvara joj nebeska vrata i kaže Gospodar: "Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti, pomoći ću ti, makar malo pričekao!" (Tirmizija)

Prenosi Selman, r.a.,: "Poslanik, s.a.v.s., nam se obratio na kraju mjeseca ša'bana, rekavši: "Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, dž.š., je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, dž.š., u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču." Tada ashabi rekoše: "Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?" Muhammed, s.a.v.s., reče: "Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dž.š., će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š.,) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dž.š., molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah, dž.š., će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!" (Ibn Huzejme)

Braćo i sestre, da li i mi spremno dočekujemo ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti siromasi ili će naši iftari biti poslovne večere, za ugledne i uticajne pojedince? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba i hoćemo li čuvati džemat?!

Braćo i sestre, iskreno u ime Allaha, dž.š., postimo mubarek mjesec ramazan, molimo Uzvišenog Gospodara za pomoć ugroženim i obespravljenim muslimanima, čuvajmo se u ramazanu svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekjat, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur'an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dž.š., milosti!!!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek ramazanu, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 27. ša'ban 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 29. avgust 2008.g. Nezim Halilović Muderris