MARS MIRA I SLOBODE: BORAK - SREBRENICA (Sesti prilog: Potocari)
Autor
Poruka
Admin Admin
Broj postova : 355 Registration date : 2008-05-28
Naslov komentara: MARS MIRA I SLOBODE: BORAK - SREBRENICA (Sesti prilog: Potocari) Tue Aug 05, 2008 9:40 pm
prilog pripremio i poslao prof.Sulejman Lilic
MARS MIRA I SLOBODE: BORAK - SREBRENICA (Sesti prilog: Potocari)
Iako je od Srebrenice do Potocara 6km, prepjesacili smo to neobicno lahko i brzo. Oko ceste su novoizgradjene kuce i uredjeni vocnjaci. Bilo je svuda puno naroda. Culi su se aplauzi i radosni uzvici podrzavanja i zahvalnosti. Sastali smo se na ulazu u Memorijalni centar sa učesnicima Marsa iz Nazuka. Zajedno smo usli i obisli Memorijalni centar.
Video zapis – zpotocari
Poslije zastrasujuce srebrenicke tisine, kretali smo se prema Potocarima. Bilo je ljetno predvečerje. Na cesti je bilo sve vise vozila. Oko kuca je bivalo svevise naroda. Kada su saznali odakle dolazimo, sa odusevljenjem su aplaudirali, glasno uzvikivali, pridruživali se koloni. Zaboravili smo na umor. Bili smo zateceni, cutali smo i nekuda zurili. Na ulazu u Memorijalni centar je bio ogroman broj ljudi i pristigli ucesnici Marsa iz Nazuka. U prvi mah smo se skamenili, stali izbezumljeni, reako bih prestraseni. Onda smo se sponatano poceli grliti sa ucesnicima Marsa iz Nazuka, prisutnim posjetiocima. Potom je krenula dugacka kolona u obilazak Memorijalnog centra. U nama se smjenjivala beskrajna tuga, a onda beskrajna sreca, a onda neko nestvarno stanje, kao da smo negdje lebdjeli. Sa nevjericom smo gledali oko sebe uzbudjene ljude, beskrajne spiskove ukopanih, nepregledno mezarje. Vodili su nas negdje. Rekli su nam da treba da veceramo. Isli smo nijemo jedni za drugima, uzimali ukusno pripremljenu hranu. Sjedali smo i bez rijeci jeli. Kad sam vratio pribor za jelo, sjeo sam na kamen. Stavio sam laktove na koljena, a onda sam smjestio glavu u sake, zatvorio oci i pritisnuo sljepoocnice. Uz zamor ogromnog, nevjerovatnog broja ljudi, prolazile su mi kroz glavu slike mezarja, spiskova. Potresala me do tada nedozivljena tuga i bol. Potom su navirale slike naroda, ukocena lica i nijema pogleda. Iz tih misli me nakratko otragao djecak koji je dijelio flase hladne vode. Ponovo sam utonuo u do tada nedozivljeno stanje. Zvonki glas hafiza parao je vecernju tišinu potocarske kotline, odbijao se od jednog, pa od drugog brda i onda se mijesao sa zuborom Krizevice i odlazio nekuda prema Drini. Po ramenu me iznenada udario Mustafa. Kratko je rekao: - Idemo, profa, spavati!
Evo nekoliko slika iz Potocara:
U Potocarima sam uradio malo slika. Sam program i dodjanja su me toliko okupirali da sam, naprosto, zaboravio da treba snimati. Bilo je i slucajeva kada sam osjecao da je snimati sramota, da to na neki nacin skrnavi sam dogadjaj. O samom programu i dzenazi u Potocarima ima mnogo kvalitetnijih priloga na drugim web-stranicama. Znao sam da ce to biti dobro odradjeno. Iz Potocara smo se vratili autobusom. U autobusu smo, uglavnom, cutali. Na okuci u Ploci iznad Vlasenice smo stali. Umili se hladnom vodom. Napili se. I Dok smo cuteci stajali, neko je kratko dodao: - Fala, Bogu! Sve se hairli zavrsilo! Svi smo se osjecali izuzetno ponosni. Ulazili smo polahko u autobus.
Sa sestim prilogom zavrsavomo ovaj ciklus priloga Purtici--Potocari,ali zato cemo nastaviti sa prilozima iz Cavcica i Purtica i sire okoline
MARS MIRA I SLOBODE: BORAK - SREBRENICA (Sesti prilog: Potocari)
Portal 
Home 
Traži 
Registracija 
Login 
Tue Aug 05, 2008 9:40 pm
